SVE O GRČKOM ASIRTIKU
Piše: Yiannis Karakasis MW
(Ovim člankom započinjemo ekskluzivnu saradnju sa Janisom Karakasisom, vodećim poznavaocem grčkog vina i nosiocem prestižne svetske titule Master of Wine, koji će biti i naš specijalan gost na 17. Beogradskom Salonu Vina, gde će održati Master Class upravo posvećen sorti Assyrtiko; originalni tekst na engleskom možete pročitati ovde; više o autoru pročitajte na kraju ovog članka)
Ukratko
Asirtiko (Assyrtiko) je vodeća grčka sorta koja je pokrenula i svetsku diskusiju o grčkom vinu i pronašla put do najboljih restorana u SAD, Kanadi i Velikoj Britaniji. Veruje se da potiče sa vulkanskog ostrva Santorini, ali se proširila na celokupnu Grčku, pa i šire; Italija, Australija, Kipar, Južna Afrika i SAD nalaze se među zemljama u koje je ova sorta „migrirala“. Svuda se ceni zbog magičnog spoja vibrantnih kiselina, alkoholne snage i jedinstvene slanoće .
Kako piše Wine Grapes, nedavno DNK profilisanje pokazalo je mogući prvostepeni odnos asirtika sa grčkim sortama Platani i Gaidouria (gaidurija), ali njegovi „roditelji“ još uvek ostaju nepoznati. U Tiri i Tirasiji, koje čine region zaštićene oznake porekla (PDO) na Santoriniju, trenutno je više od 1.100 hektara ukupnih zasada. Od te površine, Asirtiko zauzima 70 do 75%; to iznosi otprilike 800 ha, od ukupno 1.900 ha vinograda pod asirtikom širom Grčke. Dakle, oko 40% celokupne proizvodnje ove sorte grožđa odvija se na Santoriniju, i zato to ostrvo opravdano nazivaju „svetim gralom“ asirtika.
Asirtiko je odvažno, ali ne i agresivno vino. Ima čvrstu strukturu i snažan karakter. Potrebno mu je vremena da se pokaže i otkrije sve slojeve svoje kompleksnosti. Gotovo da je monolitno u mladosti, ali kad odleži u boci 2-3 godine, počinje raskošno da se otvara u čaši, pretvarajući se u prelepog labuda. Sa fantastičnim vinima teroara, asirtiko je razbio monotoniju u svetu vina i nastavlja ka najvišim svetskim vrhovima.
Teroar
Postoje tri različita stila, čiji raspon se kreće od od otvoreno voćnog do klasično mineralnog.
Kopno (Grčka bez ostrva): Kod njih je voćnost posebno izražena, osim na nekim posebnim mestima (obično teroara sa malim prinosima), kao što su krševiti delovi Atike ili Makedonije. Prilikom probanja “na slepo” pre tri godine, jedan proizvođač sa Santorinija je asirtiko sa kopna “bez ikakve dileme” identifikovao kao vino sa njegovog ostrva. To je otvorilo diskusiju o tome da li se tipičan Santorini može imitirati, ali ja smatram da većinu asirtika sa kopna ipak najviše odlikuje jasna voćnost i pristupačniji karakter u mladosti, za razliku od vina sa Santorinija, Tinosa ili prohladnijeg Amindea.
Ostrva: Prelazni stil između klasičnog asirtika sa kopna i vina sa Santorinija, podjednake voćnosti i mineralnosti. Deluje “šire” od Santorinija, uz mineralnost koja značajno varira u zavisnosti od sastava zemljišta. Tamo gde su krečnjak i granitni pesak, na primer, mineralni karakter će biti izraženiji. Obratite pažnju na sledeća ostrva: Tinos, Krit, Patmos, Paros, Siros. I još nekoliko ostrva je na uzlaznoj putanji.
Santorini: Zaslužuje da se posebno istakne. Karakteristične su arome kamena i soli. U mladosti je čvrsto i pomalo resko, a ima izuzetnu mineralnost i manje ili više izražene arome tropskog voća, zavisno od stepena zrelosti, pored već legendarne slanoće sa kamenitih terena. Na nepcima: jedinstvena kombinacija visokog alkohola (čak do 15,5%) i visokog sadržaja kiselina (pH može biti od najmanje 2,80 i TA do 7,5 g/l)
Santorini
Jedinstvenost Santorinija
Mnogo je regiona u svetu koji za sebe tvrde da su jedinstveni i posebni. Bordo je poznat po fantastičnim Grand Vins, dok se Burgundija, na primer, hvali da poseduje sveti gral pino noara. Međutim, ako postoji jedan region koji prevazilazi sva očekivanja, onda je to sigurno Santorini. To je jedno od najstarijih vinogorja na svetu koje se neprekidno obrađuje, sa drevnim domaćim sortama, sa brojnim čokotima vinove loze čiju starost niko zasigurno ne zna i koje mogu da budu i po 200 godina stare, pa i više.
To je vinova loza koja se oduvek gaji jednim istim, jedinstvenim načinom uzgoja koji se naziva „korpa“, odnosno koulora, kako bi se loza zaštitila od nemilosrdnih vetrova koji duvaju ostrvom i koji ponekad premašuju 80 kilometara na čas. Sistem korpe omogućava i stvaranje vlažnijeg okruženja, koje je definitivno potrebno zbog veoma retkih padavina.
Santorini, to je suvo gajeni vinograd sa opasno niskim prinosima od 10hl/ha, koji može da postidi i burgundski Grand Crus. Uzgaja se na padinama jednog od najagresivnijih vulkana u istoriji. Na tom mestu, i ljudi i biljke ne mogu puno očekivati od klime. Nada je često jedino što im preostaje. Na tim retkim vulkanskim zemljištima, na kojima nije bilo filoksere, u „vinskom parku iz doba Jure“ na Santoriniju, asirtiko uz majušne prinose pravi svetski priznata vina prirodne snage i neverovatne svežine, sa osetnim mineralnim pečatom. Ona su, takođe, još jedan dokaz da vrhunska vina najbolje nastaju iz siromaštva.
Stilovi i trendovi
Postoji samo jedna zvanična oznaka zaštite geografskog porekla na ostrvu, koja obuhvata istovremeno i suva vina i vrtoglavo slatki Vinsanto – to je PDO Santorini. Ovo su glavni stilovi i trendovi:
Čvrsta i mineralna vina
Najpopularniji stil odlikuje klasična čvrsta struktura nebarikirane verzije stoprocentntnog asirtika, koja je i najčistiji mogući izraz jedinstvenosti Santorinija. Zakon o zaštiti geografskog porekla PDO dozvoljava dodavanje malih količina sorti Athiri i Aidani (opciono do 25 % za obe sorte) i ukoliko se one dodaju, vina su punija i mekša.
Odležavanje na talogu je popularna tehnika među proizvođačima, kako bi se dobio srednje puni ukus i balansirala reska kiselost asirtika. Ako je to urađeno kako treba, to može dodati još slojeva vinu i asirtiko učiniti još kompleksnijim, a da vino pritom zadrži karakterističnu ekspresiju sorte. Može se čuvati od nekoliko meseci do skoro dve godine.
Faktor hrastovine
Velika se debata vodi oko toga da li je hrastovina potrebna ili ne. Ipak, najbolji barikirani primeri imaju predivnu kremastu, tostiranu kompleksnost koja podseća na burgundska bela vina. Santorini Nykteri je nekada bilo vino od grožđa koje je presovano odmah nakon noćne berbe, već tokom te noći. Ta kategorija i danas postoji, ali vina mogu znatno da se razlikuju po stilu, jer propisi strogo definišu samo dve stvari: minimalni nivo alkohola (13,5%) i tri meseca zrenja u hrastovini. Neki proizvođači teže elegantnijem, diskretnijem barikiranom stilu, dok su drugi skloniji punijem, oksidativnom stilu sa orašastim i mednim karakterom. U poslednje vreme se dosta eksperimentiše i sa sudovima kao što su cementna jaja i glinene amfore, radi drugačije fermentacije i odležavanja vina, a pre svega zbog novih interpretacija same sorte.
Kasna izdanja
Kasna izdanja su novi trend na ostrvu, pa tako proizvođači nude vina sa dužim odležavanjem u boci – i do dve godine. Namena toga je dvostruka: povećava se percipirana vrednost vina, a pruža mu se i prilika da, otkrivajući sve svoje osobenosti, zablista i u novom sjaju.
Vinsanto
Vinsanto nema veze sa vinom Vin Santo iz Toskane (napravljenim od drugih sorti i korišćenjem drugačijih metoda). Vinsanto je slatko vino Santorinija i pravi se od grožđa isušenog na suncu, uglavom od asirtika i aidanija (po zakonu, asirtiko čini najmanje 51%). To prirodno slatko vino prolazi oksidacioni proces odležavanja i sazrevanja u staroj hrastovini godinama ili čak decenijama. Vinsanto je raskošno sladak, sofisticirani eliksir i spada među najbolja slatka vina na svetu. To je skoro besmrtno vino, sa čak jednovekovnim potencijalom starenja.
Kako stari Asirtiko sa Santorinija
Kada se se govori o fantastičnom karakteru vina sa Santorinija, najviše se ističe njihova karakteristična slanoća i beskompromisna kombinacija visokih kiselina i alkohola. Za pohvalu je, međutim, i njihov izvrsni potencijal starenja. S druge strane, stare berbe se retko mogu naći, pošto je većina proizvođača tek odnedavno počela da ih ostavlja na duže odležavanje. Na jednoj degustaciji na slepo, koju sam pre nekoliko meseci vodio za karakasis.mw (How Santorini ages: The oxidation game), otkrivene su neke zanimljive stvari vezane za potencijal starenja vina. Santorini definitivno može da stari, iako ponekad nekonzistentno, a i sa nekim bocama je bilo problema sa čepom. Čini se da bi rešenje moglo da leži u zatvaranju Screwcap-om . Brilijantni uzorci nisu pokazivali na najmanji znak umora; uz bledu boju prikazivali su i raskošan orašasto-tostirani karakter, koji podseća na semijon iz Hanter doline u Australiji. Čini se da je, u ovom trenutku, 5-8 godina njihov prilično bezbedan vremenski okvir za piće, ali je sigurno da će, uz sav napredak koji je već zabeležen na ostrvu, buduće degustacije starih berbi pokazati još bolje rezultate.
Santorini u globalnom kontekstu
Santorini je pokretačka sila grčke industrije vina na zahtevnim izvoznim tržištima. Vinski profesionalci širom sveta govore više nego pohvalno o vrllinama asirtika i to je prva grčka sorta grožđa koju su neki proizvođači, zbog njenog kvaliteta, već zasadili i u drugim zemljama kao što su Australija, Južna Afrika, Italija, pa čak i Liban. Na taj način je Santorini znatno pospešio imidž grčkih vina na međunarodnoj sceni i zadobio poštovanje i mnogobrojne pohvale. Međutim, cena vina sa Santorinija ili, preciznije, stopa povećanja cena poslednjih nekoliko berbi je veliki problem. Te cene su definitivno u “fine wine” kategoriji, uporedive čak i sa cenama nekih burgundskih vina (naravno, onih jevtinijih “entry level” burgundskih vina, ali najbolji kuvei Santorinija ponekad mogu da se porede i sa nekim 1er Crus vinima), cenama ozbiljnih nemačkih rizlinga i drugih najcenjenijih belih vina širom sveta.
Naravno, ekonomska realnost na Santoriniju je takva da je proizvodnja vina bila neodrživa po prethodnim niskim cenama. Ipak, brzina kojom su cene porasle je nešto što zabrinjava vinsku industriju. Najbolji primeri su definitivno neka prvoklasna vina koja zaslužuju poštovanje na međunarodnom planu. Ipak, postoji opasnost da cene krenu da se kreću brže nego što se gradi reputacija, pa će zbog toga biti izazov prodavati vina na kompetitivnim izvoznim tržištima ako se ta situacija nastavi. Da, uvek postoji turizam za Santorini, ali još uvek predstoji puno posla, u smislu prenošenja poruke o jedinstvenom teroaru na ostrvu i podizanja kvaliteta vina na još veći nivo.
Vino i hrana
Raskošna mineralnost asirtika je ono što ga čini sortom koja zaslužuje posebno mesto za stolom, ne samo uz grčku hranu, već i uz jela internacionalne kuhinje. Uz mnoštvo različitih stilova i sorti koje postoje, vina sa Santorinija mogu se smatrati savršenim pratiocem široke lepeze jela.
Asirtiko fermentisan u nerđajućem čeliku, uz svoju karakterističnu mineralnost fantastično se slaže uz sveže školjke, morske ježeve i reska limunasta jela, kao što je riba u tartar sosu. Možete da se opredelite i za prženu ribu ili bilo koju hranu na koju biste rado iscedili limun, jer ćete na isti način koristiti fantastične kiseline asirtika da njime presečete masnija jela.
Uz barikirane, kremaste verzije izrazite punoće – birajte vrhunsku prženu ribu, ali i jela od belog mesa, čak i jagnjeći frikase na primer. Piletina ili svinjetina sa kremastim sosovima, takođe su dobar partner za ovom vinu. Nykteri, izuzetne kompleksnosti, težine i gustine, dobro se slaže uz pečenu jagnjetinu serviranu sa jogurtom i aromatičnim travama, pa čak će i rižoto sa tartufima da bude fantastičan uz orašastija, duže odležala vina. Nemojte oklevati da uživate u ovim vinima uz zrele žute sireve bogate teksture.
Najpoznatiji grčki somelijer Teri Kandilis u nastavku vam predstavlja dve svoje najomiljenije kombinacije:
Usoljena deverika sa dinstanim prazilukom i lešnicima –uz asirtiko
Asirtiko sa Santorinija može da bude prilično fenolno vino, što mu daje strukturu i uljastu teksturu, ali to ne ugrožava njegovu „slankastu“ prirodu na nepcima. Takođe ima resku kiselost koja može da prikrije ponekad nešto viši nivo alkohola. Praziluk, koji sadrži nepostojano jedinjenje sumpora kao kod drugih alijuma (beli luk, crni luk, vlašac), podseća na sumporasti miris kremena i šibica, koji se može prepoznati i u vatrenom asirtiku sa Santorinija. Nasuprot tome, lešnik dodaje teksturu i dobro se slaže uz neka starija vina koje krase znaci plemenite oksidacije.
Pita hleb sa pečenom jagnjetinom, uz preliv od meda i senfa – uz raskošni Nikteri ili barikirani asirtiko
Mnogi smatraju da crno vino ide uz meso, a belo isključivo uz ribu. Asirtiko punog tela, koji je fermentisan u buradima ili od kasno branog grožđa, kao što je Nikteri, lako mogu da pokažu medni karakter, sa notom slatkih začina i orašastih plodova. Alkoholna snaga ovih vina je prilično visoka, što im daje dodatnu punoću i težinu. “Majarova reakcija” (hemijska reakcija između proteina i šećera tj. glikacije proteina zaslužne za specifičan ukus pečene i pržene hrane) kako kod prženog mesa, tako i kod vina koje je barikirano u hrastovini, pojačavaju notu vanilina i karamele.
Vinsanto
Vinsanto je tradicionalno desertno vino sa Santorinija, pravljeno od grožđa sušenog na suncu, zasnovano na asirtiku. Ono stiče minimalni finalni stepen alkohola od 9%. Proces sušenja na suncu je tradicionalna, drevna tehnika koju je prvi zabeležio još Hesiod, kojom se dehidriraju plodovi, a povećavaju ukupna kiselost (koja je već u startu visoka, s obzirom na to da je asirtiko dominantna sorta) i šećeri. Dakle, iako je Vinsanto izuzetno sladak (može dostići više od 300 g/lt rezidualnog šećera), nikada se ne zgrušava zbog snage sopstvene kiselosti. Celokupan način proizvodnje je komplikovan i prinosi su toliko ograničeni da se od jednog čokota može proizvesti tek jedna mala boca Vinsanta. Vina razvijaju izuzetno složeni profil aromatičnog ukusa, sa aromama sušenog voća, poput grožđa i smokava, ali i pečenih lešnika, oraha, čokolade, kafe i karamele.
Ulaganje u Santorini
Popularnost i pozitivne reakcije na veličanstvena vina sa Santorinija više su nego inspirativni. Ta vina istinski zaslužuju svoje mesto među najboljim vinima na svetu. Međutim, kako piše ugledni novinar i enolog Erik Asimov, „većina ljudi, uključujući mnoge koji se smatraju ljubiteljima vina, još uvek vide asirtiko kao nešto egzotično, možda čak i nešto čudno, strano.“ Iz te izjave se vidi u kojoj je meri ta sorta bila uspešna, što je izvanredno, ali postoje i ograničenja.
Možda će se vina sa Santorinija uskoro pridružiti elitnim vinima koja se smatraju prilikom za investiranje ili kolekcionarski vrednim vinima. U ovom trenutku, ta vina su ipak još uvek „ispod radara“ kolekcionara; međutim, cene skaču u nebo svake godine, što je odraz rasta domaćeg tržišta od čak 80% u poslednjih pet godina. To se u najvećoj meri pripisuje porastu cena grožđa sa 0.85 €/kg u 2010. na čak 5 €/kg 2018, uz povećanje broja proizvođača na ostrvu sa trinaest 2010. godine na više od dvadeset u 2018. godini. Prema tome, ako kupite paket ili dva različitih vina sa Santorinija i smestite ga u podrum, to se može pokazati kao veoma mudra odluka. Definitivno će se isplatiti u smislu uživanja i mogućnosti za ulaganje. Danas sve više proizvođača izbacuje na tržište specijalne serije, u malim količinama, koje obično ni ne stignu do polica u prodavnicama. Obratite pažnju na njih.
Informacije o poslednjim berbama na Santoriniju
2019. godine je (u berbi sa malim prinosima) rodilo približno 1.000 tona grožđa, što je izuzetno malo u poređenju sa idealnim uslovima, kada je to oko 3.000 tona. Zbog žestokih vetrova koji su dostizali 10 Bofora za vreme cvetanja i zbog dugačkih suša prethodnih godina, prinosi su bili neverovatno niski, jedva 4.5 hl/ha; Uobičajeni prinos bio bi oko 17 hl/ha. Čini se da će ovaj rod biti presudan za ostrvo Santorini. Mnoga pitanja su postavljena vezano za cene, količine, zaštitu proizvoda, bolju komunikaciju između proizvođača i još mnogo toga; za sada odgovora još nema.
2018: (uz rekordno prevremenu berbu) oko 1.600 tona. To je bila veoma teška berba, zbog minimalne stope padavina, otprilike 90 mm za čitavu sezonu. Od februara je bilo suvo. Sazrevanje je takođe došlo veoma rano, tako da je sve pomereno unapred za deset dana. Berba je počela krajem jula, skoro deset dana ranije. Prinosi su bili nejednaki; neki čokoti bili su puni grožđa, dok ga je na drugima jedva i bilo.
2017: (“vrelija od pakla”) – 2.600 tona. „Sve do talasa vrućine krajem juna, izgledalo je da se dobro piše predstojećem rodu grožđa na Santoriniju“ kaže Jorgos Gavalas sa imanja Gavalas. „Iz mog iskustva mnogobrojnih berbi, to je bilo najbolje proleće u poslednjih deset godina“, ističe on. Međutim, onda je katastrofa pokucala na vrata, piše Janis Paraskevopulos, iz magazina „Gala Wines“. „Žega u junu je izazvala brojne probleme, pošto je 40-60% celokupnog roda pretrpelo opekotine od sunca,“ navodi on, dodajući da su prinosi smanjeni za 20-30%.
2016: (rano sazrela berba) – produktivna berba sa višim prinosima. U nižim predelima je ipak bilo sporadičnih opekotina od sunca.
Ostrva
Kao što je gore opisano, u Tiru i Tirasiji, koji čine region PDO Santorini, trenutno postoji najviše 1.100 hektara ukupnih zasada. Od te površine, asirtiko zauzima 70 do 75%; to iznosi otprilike 800 ha, od ukupno 1.900 ha Asirtiko zasada širom Grčke. Dakle, oko 40% celokupne sorte proizvodi se na Santoriniju, pa tako to ostrvo opravdano nazivaju „svetim gralom“ Asirtika.
Međutim, poslednjih godina povećanje cena grožđa sa 0.85 €/kg u 2010. (podaci iz Južnoegejskog regiona) na astronomskih 5 €/kg u 2018, uz porast broja proizvođača na ostrvu sa trinaest u 2010, na više od dvadeset u 2018, „lansirali su“ cene vina sa Santoriniija u astronomske visine. Naravno, svi znaju da Santorini ima veliki potencijal, ali ono što se u ovom trenutku dešava sve više liči na Ikarov let, što bi u prevodu značilo „ko visoko leti, nisko pada“, nisko da niže ne može biti. Da bi se održali na postojećim visinama, proizvođači bi morali da pošalju eksplicitniju poruku kako o kvalitetu, tako i o potencijalu starenja. Za sada toga nema. Koliko smo odležalih vina sa Santorinija probali pre 2000?
Istovremeno, pojavljuju se vina od asirtika sa drugih ostrva, koja su postala posebna kategorija, između vina sa Santorinija i asirtika sa kopna; ta vina su impresivnog karaktera. Puna su energije i kompleksnosti velikih teroara, pored glavnih karakteristika sorte, koju odlikuju visoka kiselost, punoća i mineralni karakter. Možemo se zapitati kako je to moguće. Kratak odgovor bi glasio da na lošim zemljištima, kao što su krečnjak, kamen i ostala kamena zemljišta, na kojima prinosi retko prelaze 35 hl/ha, karakter asirtika podseća na onaj sa Santorinija, uprkos što nije u svom prirodnom elementu. Taj karakter odlikuje nešto niža kiselost, ali su tipične arome i struktura skoro iste. Ovo je isključivo degustativna opservacija i bilo bi interesantno ako bi se to i naučno potvrdilo.
Počeću sa jugom i najvećim grčkim ostrvom Kritom. Veoma aktivna mreža Wines of Crete procenjuje da ukupni zasadi asirtika na Kritu trenutno pokrivaju površinu od 40 ha, i da postoji uzlazni trend u poslednje dve godine. Neke od najuzbudljivijih serija do sada su Voila vinarije Lyrarakis i Sui generis Assyrtiko vinarije Economou. Prvo je napravljeno od grožđa sa starih, suvo gajenih žbunastih čokota u Sitiji, na visini od skoro 600 metara i sa prinosima od 50 hl/ha. Vino koje se, uprkos tome što vodi poreklo iz jedne od najtoplijih lokalnih klima, ističe sopstvenom prirodnom kiselošću i mineralnim karakterom. Ovo drugo je, iz berbe 2013, već na vrhuncu svoje zrelosti i pokazuje intenzivne, zavodljive arome pečenih lešnika i kombinaciju zrelog i svežeg voća. Nepce uzdiže doživljaj ukusa višnje; sve u svemu jedno raskošno vino. Za vina od asirtika na Kritu koja obećavaju potrudili su se još Manoussakis, Douloufakis, i Paterianakis, a biće ih uskoro još jer stižu vina iz vinarija Strataridaki, Miliaraki, Digenaki, Toplou, Karavitakis i drugih.
Imam veoma detaljan izveštaj o ostrvu Tinos, u mom članku “Ode to terroir: Tinos revealed”. Ukupno 6 proizvođača i 10-12 hektara asirtika nude elegantna vina sa granitnih zemljišta, koja imaju niži nivo alkohola od vina sa Santornija, uz voćnu čistoću i preciznost. Tipičan primer je čuveni Clos Stegasta vinarije Toinos; obećavajuća vina su X-BURGO, Volakus i jedan kuve zasnovan na asirtiku iz vinarije Vaptistis.
Ostrvo Paros me je nedavno impresioniralo jednim jedinim vinogradom pod asirtikom koji se zove Sarakiniko, a pripada vinariji Moraitis. Zemljište? Pogađate: to je siromašno, krečnjačko zemljište, sa prinosom od 35hl/ha. Vinarija Moraitis gaji asirtiko u tri svoja vinograda. Oni se prostiru na oko 3 hektara u regionima Histerni, Sarakiniko i Aspries.
Na obližnjem Sirosu, vinarija Syros pravi odlično vino od asirtika San ta Maratha, vino nižeg cenovnog ranga, kao odličan svakodnevni izbor uz ručak ili večeru. Na ostrvu trenutno postoji samo jedan hektar vinograda pod asirtikom, a još tri su u planu u naredne tri godine. Zemljišta? Siromašna peščana zemljišta sa prinosima od 50 hl/ha, koja vinu daju ostrvski karakter, sa alkoholom koji ne prelazi 13%.
Na ostrvu Patmos, na Dodekanezu, prave asirtiko uz „blage prirodne intervencije“, pa se to vino iz vinarije Patoinos diči punoćom i prilično jedinstvenim karakterom. Ta vinarija proizvodi dve verzije asirtika koja ozbiljno flertuju sa onim što je trenutno u svetu poznato kao „prirodno vino“. Asirtiko iz vinarije Patoinos je masno vino, bogatog tela sa balansom kiselosti i slanosti, dok je Orange više ezoterično vino, koje će vam svoje vrline otkriti samo ukoliko ste dovoljno strpljivi.
Mnogi ne smatraju da je Evija ostrvo, iako naravno ona to jeste. Bio bi propust ne pomenuti ga kada nam je godinama davalo neka od najboljih vina od asirtika izvan Santorinija. Vino Sur Lies vinarije Vrinioti, izbačeno je na tržište relativno skoro, iz berbe 2017 iz jednog vinograda površine 1,7 ha. Proizvodnja je prilično mala i zavisi od vremenskih uslova – 2017. godine je napravljeno samo 3.500 boca, ali je vino jedno od fascinantnih primeraka sorte. Lepo stari i stiče karakter rizlinga. Zemljišta su peščana, uz glinu sa dosta kamenja.
Količine asirtika sa ostrva za sada jesu male. Ipak, kvalitet im je veoma visok i sa te polazne osnove ima smisla upustiti se u diskusiju o njima. Posebno imajući u vidu da su naši napori da promovišemo asirtiko usredsređeni na činjenicu da može da iznedri izvanredna vina. Santorini više nije usamljen primer, jer je sve očiglednije da je asirtiko sorta koja može da podari izuzetno raznovrsna vina.
Značajni proizvođači
Santorini: Argyros, Avantis, Canava Chrissou & Tselepos, Gaia, Gavalas, Hatzidakis, Karamolegos, Mikra Thira, Santo, Sigalas, Vassaltis, Venetsanos, VSV
Ostala ostrva: T-Oinos, Oikonomou, Lyrarakis, Patoinos, Moraitis, Syrou, Vriniotis
Kopnena Grčka: Alpha, Mylonas, Biblia Chora, Pavlidis, Wine Art, Kechris i Gikas (Retsina)
Šta probati?
Za sve moje recenzije vina od asirtika, kliknite ovde
Video snimci na mom YouTube kanalu
Za više informacija o asirtiku, možete pogledati moja četiri video serijala na YouTube

YIANNIS KARAKASIS (MASTER OF WINE)
Janis Karakasis je rođen i odrastao u Atini. Vino je oduvek bila njegova pasija, a profesionalno je vinom počeo da se bavi nakon okončanja karijere vojnog pilota u grčkoj mornarici. Prestižnu svetsku titulu “Master of Wine” je dobio 2015.
Smatra se najvećim poznavaocem grčkih i kiparskih vina, a njegov sajt www.karakasis.mw njihovim “najsnažnijim glasom” u svetu. Redovni je saradnik čuvenog časopisa Decanter i uglednog sajta Džensis Robinson (Jancis Robinson) i zvaničan sudija na poznatom svetskom ocenjivanju vina Decanter World Wine Awards.
Njegova pasija su sorte grožđa koje su preživela filokseru i za koje smatra da su u stanju da iskažu neuporedivu klasu, kompleksnost i karakter. Govoreći o svom bavljenju vinom, Janis Karakasis kaže: “Vino nije odredište, već neprekidno putovanje. Grčka vina su čudesna – to je avantura još uvek neistraženog mora. Grčka je zemlja blagoslovena fascinantnim sortama grožđa i nekim od najuzbudljivijih teroara na svetu”.